“Čekam” – riječ koja je prethodnih nekoliko dana prava zagonetka, kako na bilbordima koji su osvanuli širom Beograda, tako i na društvenim mrežama, na kojima se povela prava polemika. Na crno – bijelim panoima koji su zbunili Beograđane, nalazi se ili muškarac ili žena ili dijete koji nijemo gledaju, a ispod njihovog lika piše “čekam”. Još uvijek nije zvanično otkriveno šta oni predstavljaju, ali se, sudeći po komentarima na društvenim mrežama, pretpostavlja da je u pitanju kampanja za doniranje organa i da su “tajanstvene osobe” na njima zapravo pacijenti koji su na listi čekanja za neki organ – srce, pluća, jetru, bubreg ili rožnjaču.
Nova.rs pronašla je nekoliko ovakvih bilborda, a kako bi saznali šta oni znače i da li imaju ikakve veze sa transplantacijom organa koja se najčešće spominje, Nova.rs kontaktirala je Udruženje transplantiranih pacijenata i pacijenata kojima je potrebna transplantacija organa „Zajedno za novi život“.
Predsjednik te organizacije Mladen Todić rekao je za Nova.rs da za sada ne može ništa o tome da govori, ali da apeluje na ljude da, ukoliko medicina njihovim najbližima više ne može da pomogne, da potpišu saglasnost za doniranje organa jer tako će taj njihov član nastaviti da živi kroz druge ljude, a kojima će ti organi biti lijek i spas za život.
Mladenu je, inače, jedna takva saglasnost spasila život 2016. godine zbog čega danas živi, radi, a čak je i istrčao dvije trke.
„Doživio sam da ispratim svoju ćerkicu prvi dan u školu što ne bih mogao da se nije desila ta saglasnost. Nije tada spašen samo moj život, spašeno je nekoliko života. Sada živim novi život jer život prije transplantacije, dok sam bio na listi čekanja za transplantaciju jetre dvij ipo godine, bio je, najblaže nazvano, golgota. Gledao sam sebe kako umirem. Strašno je kada znate da vaš život zavisi od nečijeg ‘da’, da li će neko da smogne dovoljno snage, hrabrosti i humanisti u sebi da kada mu u zdravstvenoj ustanovu saopšte da je njegov najmiliji preminuo, i kada ga pitaju za saglasnost o doniranju organa, da i potpiše tu saglasnost. Vama je život na čekanju jer vi gledate na telefon da li će vas pozvati svakog trenutka, a vi ne znate da li ćete uopšte dočekati taj poziv“, kaže Mladen.
Ni specijalista anesteziologije i koordinator za transplantaciju Urgentnog centra Kliničkog centra Srbije dr Saša Knežević nije upoznat sa značenjem crno-bijelih bilborda.
„Ako je u pitanju kampanja za doniranje organa, apsolutno želim da je podržim jer pacijenti koji čekaju na transplantaciju organa su najteži pacijenti. Organi ne mogu da se naprave, jedini i najbezbjedniji način jeste da oni dobiju ogane od mrtvih ljudi, ali narod na Balkanu to još uvijek ne razumije dovoljno, nažalost. Očigledno da tu postoji neka demografska psihologija, običaji i predrasude koje treba razbiti. Cijela sjeverna pokrajina Vojvodine i zapadna Srbija, recimo, lakše se odlučuje na davanje saglasnosti o doniranju organa bez obzira na nacionalnost i pripadnost, dok južna i istočna Srbija to čine izuzetno teško. U našoj zemlji oko 2.000 ljudi čeka na transplantaciju organa uključujući i tridesetoro djece“, ističe dr Knežević.
Izvor: Nova.rs