Predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske Dragan Gnjatić za Insajderovih 5 govorio je o trenutnim problemima sa kojima se radnici suočavaju. Osvrnuo se na izjednačavanje platnih koeficijenata zaposlenih u ovim sektorima sa drugim budžetskim korisnicima, ali i mjerama koje Sindikat preduzima za poboljšavanje uslova rada.
S obzirom na to da je rok za izjednačavanje platnih koeficijenata u oblasti obrazovanja, nauke i kulture sa drugim budžetskim korisnicima bio krajem prošle godine, ima li naznaka za rješavanje ovog pitanja?
– Memorandum o zajedničkim mjerama koji su potpisali predsjednik Vlade Republike Srpske Željka Cvijanović i predsjednik Saveza sindikata Republike Srpske Ranka Mišić u decembru 2017. godine predvidio je da izjednačavanje platnih koeficijenata za radnike u obrazovanju, nauci i kulturi na pozicijama visoke stručne spreme bude završeno u periodu od 2019. pa do kraja 2022. godine. U tom periodu smo imali dva koraka u tom smjeru, gdje smo u jednoj situaciji dobili 8% povećanje plata, a drugi put 5%, a ljudi u Javnoj upravi nisu, i ti koeficijenti su na taj način blago ujednačeni, ali ostala je razlika od nekih 250 do 300 KM, što je nedopustivo. Ovo je razlika, prema onima prema kojima treba da se ravnamo, a to su zaposleni sa početnim koeficijentom visoke stručne spreme u Javnoj upravi Republike Srpske. To su, takođe korisnici budžeta Republike Srpske i to znači da su radnici u prosvjeti, obrazovanju, nauci i kulturi, u osnovnim, srednjim školama, na fakultetima, muzejima, pozorištima koji imaju visoku stručnu spremu uskraćeni za nekih 250 do 300 KM u odnosu na one koji rade u Javnoj upravi, a koji su bili njihovi učenici. Znači da profesor ima mnogo manju platu od svog učenika koji ga je pošteno, korektno i kvalitetno učio godinama. To je nedopustivo, nepošteno i nepravedno. To je diskriminacija, i mi ćemo istrajati na tome da ovo ispravimo što prije. Memorandum je predvidio da taj posao bude završen do kraja 2022. godine, i imali smo određena uvjeravanja da će dobar dio te razlike biti završen početkom ove godine, ali nažalost ništa se nije desilo. Mi upozoravamo našu Vladu, naša resorna ministarstva da ćemo pregovarati dok to bude imalo smisla, a onda ćemo preduzimati određene korake u vidu sindikalne borbe, a ne isključujemo ni radikalne oblike sindikalne borbe. U prethodnom periodu smo slali nekoliko dopisa i tražili da se uradi tzv. matematika, odnosno da se izračuna koliko to ukupno nosi novca, jer nemamo podatke koliko je ljudi sa visokom stručnom spremom, i mi zahtijevamo da se određene nelogičnosti u Zakonima o platama takođe poprave jer tu imamo određene kategorije ljudi koji rade na pozicijama gdje se zahtijeva visoka stručna sprema, a oni imaju srednju ili višu školu, ili jednu godinu studiranja sa višom školom, u odnosu na neke koji imaju visoku stručnu spremu sa trgodišnjim studijama, a razlike su vrlo značajne. To se mora popraviti. Prosvjetni radnici su razumni i strpljivi, dobri u svom poslu, ali i naše strpljenje ima kraj.
Kako se Sindikat bori za rješavanje situacije oko plata?
– Mi smo i u prethodnom periodu, ali ćemo i u narednom periodu podsjetiti Vladu Republike Srpske na njihove obaveze, podsjetiti resorna ministarstva da izračunaju sve ono što je potrebno za ispravljanje ove nepravde i možemo razgovarati o određenim kompromisnim rješenjima, ali moramo vidjeti korak dobre volje i početak rješavanja ovog problema. Vjerujem da će naši zahtjevi biti ispunjeni, ali mi već dugo čekamo, pogotovo Ministarstvo prosvjete i kulture. Oni izbjegavaju pregovore, kažu, to nisu pregovori, nego razgovori, ali mi ćemo znati doći do našeg cilja, ima nas sasvim dovoljno i dovoljno smo pametni i obrazovani da dođemo do rješenja. Zakonom su predviđeni i radikalni oblici sindikalne borbe, obustave rada, štrajkovi, protesti, isticanje zahtjeva, ali i pregovori. Za sad insistiramo na pregovorima.
Kolike su najniže plate u sektorima obrazovanja, nauke i kulture?
– Najniža je plata pomoćnih radnika i higijeničara, oni imaju nekih 820 do 830 KM i tu su koeficijenti ujednačeni i izjednačeni. Ali, ako uzmemo u obzir da je u tu platu ugrađena i naknada za topli obrok i dvanaestina regresa onda možemo reći da su i te plate jako male. Najniža plata je nekih 700 KM, naknada za topli obrok je oko 200 KM, i dvanaestina regresa ako je cijeli regres 700 ili 720 KM, je nekih 50 – 60 KM na mjesečnom nivou. To znači da bi i te plate morale biti oko 1000 KM da bismo mogli reći da ti radnici dobijaju ono što ih sleduje, a samim tim i sve ostale plate do nivoa rektora, koji ima najveću platu, u našem Zakonu o platama bi morale biti veće za nekih 200 – 250 KM.
Šta je realno za očekivati kada je povećanje najnižih plata u pitanju?
– Smatram da novca ima. Treba ga samo poštenije i korektnije rasporediti. Mi insistiramo da ova dugogodišnja nepravda bude ispravljena što prije, ali smo spremni i na kompromisna rješenja. U svemu tome, realnost bi bila da se nepravda ispravi, a onda da i za sve ostale tražimo povećanje plata. Mi jesmo sindikalci i zato i jesmo solidarni i smatramo da nije neophodno dati povećanje plata samo za jednu grupaciju ljudi, mi insistiramo da svi naši radnici u obrazovanju, nauci i kulturi, svi na budžetu Republike Srpske, i svi radnici u Republici Srpskoj imaju pristojne i normalne plate. Inflacija koja je u prethodnom periodu bila velika, pogotovo na prehrambenim artiklima je „pojela“ određena povećanja plata i povećanja primanja. Veoma racionalno možemo konstatovati da je sindikalna potrošačka korpa za osnovne životne namirnice, koja je nekada bila 750 – 800 KM, sada preko 1000 – 1100 KM. To je samo za hranu, ali čovjek je živo biće, treba da pročita ponekad i knjigu, da ode u pozorište, da svom djetetu može priuštiti pristojan život, i zato mnogi mladi ljudi odlaze sa ovih prostora jer su im plate male, ili su nezaposleni, njihova djeca praktično nemaju perspektivu…Mi iz Sindikata obrazovanja, nauke i kulture nudimo i po tom pitanju određena rješenja, a ključna riječ je sigurnost. Sigurnost da će škola na nekom prostoru imati status škole i biti škola, iako u njoji ima dva, jedan đak, pa čak i kada nema ni jednog đaka, ako je očišćeno, pokošeno, uredno, zapali se vatra da mladi ljudi vide da tu neko boravi, možda će sljedeće godine biti jedan, dva, tri, pet. Mi nudimo određena rješenja da svi radnici u obrazovanju, nauci i kulturi imaju šta da rade, ali riječ norma je jako teška i nezgodna riječ kod prosvetnih radnika. Ne mora značiti da čovjek mora samo ispuniti onaj čas za koji je plaćen, nego je u pitanju kvalitet rada i entuzijazam nastavnika.
Kako je biti Dragan Gnjatić?
– Ja sam deset godina predsjednik Sindikata obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske, inače sam nastavnik matematike i fizike, profesor matematike i informatike i magistar. Ono na šta sam ja ponosan jesu moji đaci, to je plejada mladih ljudi koji me sada sreću u Banjaluci, Trebinju, Novom Gradu, a pogotovo u Prijedoru i kažu hvala za ono što si nam učinio. Dok sam njih obrazovao i vaspitao, prije svega, pokušavaju da kažu da su imali dobrog nastavnika i razrednika. Želim da dodam da su moji đaci, ne jedan ili tri, nego 25 ili više njih bili na Međunarodnim takmičenjima iz matematike i fizike i da su moji đaci 2004. bili prvaci Republike Srpske i u matematici i u fizici u istoj godini, a godinama smo bili nepobijeđeni na prostorima Prijedora, regije, ali i Republike Srpske. Raditi kao predsjednik Sindikata nosi svoje izazove, ponekad se sjetim onog vremena kada sam sa veseljem i radošću išao na čas, na ekskurzije, vodio izviđače, bio fudbalski sudija, delegat na utakmicama, a sada nemam vremena za to, jer previše je obaveza i problema. Mnogo ljudi, od Trebinja do Novog Grada me poznaje i očekuje moju pomoć i kada su međuljudski odnosi u pitanju, mogući tehnološki višak itd. Dnevno imam preko stotinjak poziva, dolaze ljudi kod mene, idem ja kod njih, obiđem ih, popričamo o svemu i nastojimo da dođemo do najboljih mogućih rješenja. Ali, treba imati jedno zdravo okruženje za rad da ljudi sa osmijehom na licu dođu i odu s posla. To je prevashodno cilj i mene i ovog Sindikata, a korektan odnos prema radnicima u obrazovanju, nauci i kulturi mora biti popravljen i bolji, a mi smo tu da na to skrenemo pažnju.
Insajder.ba