Za Insajderovih 5, govorio je Renato Rakić, akademski slikar iz Banjaluke. Umjetnik zanimljivog izraza, djela koja tjeraju na razmišljanje, motivi čovjeka, te uz to dugogodišnji rad sa djecom i prenošenje znanja, samo su neke od karakteristika. Da li je umjetnost dio njega u svakom smislu, čime se vodi kroz svoje stvaralaštvo, te kako doživjeti ličnost Renata Rakića, pročitajte u nastavku.
Kakva je pozicija umjetnika na našim prostorima?
-Umjetnost je bila i mislim da će ostati potreba populacije, ne veće od 3%. Na broj stanovnika, sve je u formi predviđenog sadržaja. Ne postoji scena i trijangl, institucija, publike i umjetnika. Buđenje potrebe vjerujem da dolazi.
Gradovi rastu kao i broj obrazovanih akademaca. Naša odgovornost kao struke mora biti aktivnija kao i dijalog sa institucijama.
Koji stil dominira u Vašem radu, može li se u Vašim umjetničkim djelima pronaći dio Vaše ličnosti?
-Nastojim godinama istražiti polje koje nema granice, ljudska psihologija, tama, svjetlo, strah, sve ono što stvara sliku kraja, bez rasne i religijske pripadnosti. Izraz je ekspresivan a rukopis moj, samo moj.
Kakvi su Vaši planovi za dalji rad?
-Planovi su konzumacija vremena da ne bi bilo suprotno. Prioriteti su jasno poredani, a umjetnička to jeste stvaralačka putanja, sumnjam da ima prepreke. Ja sam dio slikarstva a ne suprotno. To je neizbježna simbioza tijela i nematerijalnog. Plan je potraga za suštinom ali i potiskivanje znanja, ispoljavanje lične estetike, poetike. Biti sretan i svjestan prolaznosti.
Da li će banjalučka publika uskoro imati priliku da uživa u Vašim djelima?
-Dužnost je gradu ostaviti sebe, ali i djeci biti primjer. Naravno, zreli dani dolaze i vidimo se u bliskoj sadašnjosti sa pitanjima na platnima.
Kako je biti Renato Rakić?
-“Čovjek je biće kome može i Bog da se obraduje, a od koga može i đavo da se zastidi”. Boža Nikolić iz intervjua Patrijarha Pavla.
Svako od nas ima tjelesne, duhovne i mentalne potrebe i koncepte percepcije stvarnosti i želje za satisfakcijama. Mjera je suštinska vrijednost i lična odluka van socijalnog uticaja. Ja želim i ja odgovaram, ali ne nihelistički već srcem uz visoku etičku i moralnu percepciju, uz prisustvo empatije i odgovornosti.
Biti ime je konzument nasljeđa, Renato je dobar, učtiv, predan, moralan i vrijedan, ali sebe drugog ispituje, radoznao je i ne mari za kritikom. Pravi odgovor je u hrabrosti i samokritičnosti u isto vrijeme.
Insajder.ba