Kako izgleda spoj talenta, požrtvovanosti, upornog rada i ljubavi prema nesvakidašnjoj umjetnosti, u razgovoru za Insajder.ba otkrio nam je Banjalučanin Jovica Gajin koji se „pisanjem vatrom“ na drvetu, odnosno pirografijom, bavi već 23 godine.
O pirografiji se na našim prostorima rijetko govori, a Vi ste jedan od umjetnika koji ste kroz svoje radove i poruke koje prenosite kroz svoja djela pokazali brojne vrijednosti jednog naroda. Kako je počeo Vaš put ka izradi jedinstvenih djela?
– Prvi put sam se sa pirografijom susreo 2000. godine, na kursu koji se održavao u organizaciji Saveza paraplegičara Republike Srpske. Predavač koji je predavao i uputio me u sve to, bio je, kasnije moj prijatelj Goran Todorović. Nakon tih početnih i jednostavnijih radova, počeo sam da izrađujem ikone i do danas se bavim samo time.
Prvenstveno se bavite izradom ikona, postoje li i neke druge teme kojima se posvećujete u Vašem stvaralaštvu?
– Osim ikona, vrlo rijetko uradim nešto drugo. Izrada ikona je nešto, što ne samo da volim, nego što na određeni način proživljavam. U tome sam, ako mogu reći našao nešto kao smiraj.
Šta sve podrazumijeva pirografija, koliko materijala, alata i novca je potrebno?
– Za izradu pomoću pirografije potrebno je prije svega pirograf. Pirograf je mašina kojom se pomoću električne energije zagrija vrh tzv. pisaljke na kojoj se nalazi žica (kantal). Ta žica se podešavanjem potenciometra zagrijava do željene temperature. Zatim je potrebna drvena podloga po kojoj se sa tom zagrijanom žicom dobijaju željene linije i sjene. Pored toga, naravno potrebno je i ono što se koristi za crtanje…olovke, gumica za brisanje, indigo, paus papir, selotejp traka i sl. Po završetku izrade ikone pirografijom, potrebno je da se lakira bezbojnim lakom. Na kraju potreban je i ram, ukoliko se ikona želi staviti u ram tj. da se urami. Za sve to potreban je novac, ali fora nije u tome, jer se po dobro urađenom poslu, sve to može ukalkulisati u cijenu kad se urađeni rad prodaje.
Koliko je vremena potrebno da napravite jedan rad?
– Pretežno radim ikone dimenzija 30×20 cm i potrebno je oko 2-3 dana da se ikona kompletno uradi. Za veće formate potrebno je više vremena, ali to nije pravilo, jer može da zavisi i od trenutne inspiracije.
Koliko su Vaši radovi cijenjeni u narodu, da li ste zadovoljni?
– Ne mogu reći koliko su radovi koje sam uradio cijenjeni kod drugih. Fora je da ja to volim da radim, a eto Božijom voljom ljudi to kupuju.
Šta je, osim talenta, potrebno da bi se neko počeo baviti ovom umjetnošću?
– Ovo čime se bavim tj. pirografijom, ne smatram umjetnošću u pravom smislu te riječi. Nešto od umjetnosti ima, ali dobar dio je da tako kažem zanat, gdje se kroz dugogodišnji rad stiče neko znanje. Specifičnost je možda u tome što se ja prilikom izrade ikona, trudim da koliko mogu proniknem u suštinu onoga što radim, tj. kroz razmišljanje o ikoni i svemu što ona predstavlja, a koliko to pirografija „dozvoljava“, jer se praktično radi o jednoj boji i nijansama te boje.
Pored ovoga, Vi ste kroz svoj rad angažovani i u drugim društvenim sferama, šta je ono na šta ste najviše ponosni?
– Zaposlen sam u Udruženju paraplegičara regije Banja Luka na mjestu sekretara udruženja. Posao je poprilično dinamičan, jer udruženje dijeli sudbinu lica koja okuplja, a poznato je kako stvari stoje kad je ta populacija u pitanju. Od nekih drugih interesovanja… Muzika, dobar koncert, film (u posljednje vrijeme rjeđe), strip, Ian Curtis, Joy Division, Serafim Rouz, fanzin Death to the World, izložbe, pozorište.
Insajder.ba